Zemlja me zove
Zemlja me zove, zemlja me zove: moja mati.
Otvara mi srdačno vrata, crna i glomazna,
I čeka me da uđem u odaju njenu jednostavnu,
U odaju tihu i bez sunca.
Majka me zove: — Dođi, lezi, usni!
Pokrit ću te lakim pokrivačem,
Pokrit ću te lišćem žutim, lišćem svenutim!
Crvi zemlje, moje matere,
Dugo će se mnome naslađivati:
Bogata će biti gozba u lijesu mojemu!
Vezi mi, zemljo, vezi od trave mekani sag
I pokrij me njime umorna
Kad snivao budem izmeđ crvi.
Nada mnom će, u vjekove, drhtati zvijezda sumorna.
© nositelji autorskih prava. Pjesma je objavljena u cijelosti uz suglasnost; daljnje reproduciranje bez odobrenja zabranjeno je. Izvor teksta: arhiva dragutin-tadijanovic.com.