Dragutin Tadijanović bio je jedan od najvećih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća, poznat po svojim ljubavnim i intimističkim pjesmama koje su dotaknule srca mnogih generacija čitatelja. Rođen je 4. studenog 1905. godine u selu Ruščica kod Slavonskog Broda u Slavoniji.
Mladi Tadijanović odrastao je u siromašnoj obitelji koja se bavila zemljoradnjom. U svojim ranim godinama pokazao je interes za književnost i poeziju, pa je 1925. godine otišao u Zagreb kako bi studirao filozofiju i književnost. Međutim, zbog financijskih problema, nije završio fakultet, već je počeo raditi kao novinar i književni kritičar.
Tadijanovićeva prva zbirka pjesama, “Razgovori”, objavljena je 1932. godine. U ovoj zbirci Tadijanović je prvi put pokazao svoj poetički stil koji se temeljio na ljubavi, usamljenosti i introspekciji. Njegove pjesme postale su popularne među čitateljima i kritičarima, a Tadijanović je ubrzo postao jedan od najcjenjenijih pjesnika u Hrvatskoj.
Tijekom Drugog svjetskog rata, Tadijanović je bio protivnik ustaškog režima i borio se za slobodu Hrvatske. Nakon rata, vratio se u Zagreb, gdje je radio kao urednik u izdavačkoj kući “Zora”. Objavio je niz zbirki pjesama, uključujući “Pjesme o ljubavi”, “Pjesme o jeseni” i “Pjesme o suncu”.
Tadijanovićeva poezija bila je poznata po svojoj jednostavnosti i lirskoj ljepoti, ali istovremeno je bila vrlo introspektivna i filozofska. U mnogim svojim pjesmama, Tadijanović je razmatrao teme poput prolaznosti, usamljenosti i smrti, ali uvijek s osjećajem nade i ljubavi.
Tadijanović je dobio mnoge nagrade i priznanja za svoj rad, uključujući Nagradu grada Zagreba za životno djelo, Nagradu za životno djelo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Nagradu “Tin Ujević”. Također je bio član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Društva hrvatskih književnika.
Dragutin Tadijanović preminuo je u Zagrebu 27. lipnja 2007. godine u dobi od 101 godine